štedjeti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /ʃtěːdjeti/
- Hifenacija: šte‧dje‧ti
Glagol uredi
štédjeti (ćirilica ште́дјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola štedjeti
| Infinitiv: štedjeti | Glagolski prilog sadašnji: štédēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: štéđēnje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
štedim | štediš | štedi | štedimo | štedite | štede | |
| Budućnost |
Futur I. |
štedjet ću1 štedjeću |
štedjet ćeš1 štedjećeš |
štedjet će1 štedjeće |
štedjet ćemo1 štedjećemo |
štedjet ćete1 štedjećete |
štedjet će1 štedjeće |
| Futur II. |
budem štedio2 | budeš štedio2 | bude štedio2 | budemo štedjeli2 | budete štedjeli2 | budu štedjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
štedio2 sam | štedio2 si | štedio2 je | štedjeli2 smo | štedjeli2 ste | štedjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam štedio2 | bio si štedio2 | bio je štedio2 | bili smo štedjeli2 | bili ste štedjeli2 | bili su štedjeli2 | |
| Imperfekt |
šteđah | šteđaše | šteđaše | šteđasmo | šteđaste | šteđahu | |
| Kondicional I. |
štedio2 bih | štedio2 bi | štedio2 bi | štedjeli2 bismo | štedjeli2 biste | štedjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih štedio2 | bio bi štedio2 | bio bi štedio2 | bili bismo štedjeli2 | bili biste štedjeli2 | bili bi štedjeli2 | |
| Imperativ |
- | štedi | - | štedimo | štedite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
štedio m. / štedjela f. / štedjelo n | štedjeli m. / štedjele f. / štedjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „štedjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu