Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /ʃtěːnat͡s/
  • Hifenacija: šte‧nac

Imenica uredi

šténac m (ćirilica ште́нац)


Oblici:

  1. -nca [1]
  2. štȇnci [1]


Značenja:

  1. Metalni deo glave prese za ceđenje grožđa u vidu klina koji omogućava pritezanje glave prese. [1]


Primeri:

  1. Da se sȉgra sa štȇnci. [2] Elemir [1]
  2. Uneli smo štence u kuću da se ne smrznedu. [3] [2] [4] Čenej Srpski Krstur Mokrin Bašaid Melenci [1]


Sinonimi:

  1. štene [1]


Izrazi:

  1. Preselitištence ("promeniti prijatelje, društvo"). Sombor [1]
  2. traži kučkaštence ("vrsta dečije igre"). [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • štenac” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 26. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta." je zadan više puta s različitim sadržajem
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 99, 115, 163.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).