dokrajčiti

Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

IPA: /dǒkraːjt͡ʃiti/
Hifenacija: dok‧raj‧či‧ti

Glagol uredi

dòkrājčiti (ćirilica до̀кра̄јчити) svrš.

Značenja:

privesti nešto kraju, sprovesti nešto u delo^[1]
(značenje izvedeno preko sinonima) upropastiti, ruinirati, smrskati, unakaziti, fig. sagoreti fig., razoriti, upropastiti, osakatiti, zatreti, dotući, skršiti, zatrovati, raspršiti, satreti, fam. uprskati fam., pogaziti, zdrobiti sve pred sobom, oburvati, okrnjiti, iskoreniti, pokvariti, dokrajčiti, srušiti, smrviti, smožditi, ojaditi, razbiti, desetkovati, potrti, razrušiti, razbucati, opustošiti, demolirati, sravniti sa zemljom, utući, smlaviti, zatrti, porušiti, rasturiti, razbiti kao dete zvečku, utamaniti, zatući, zgromiti, razbiti u prah, ukloniti, zatomiti, zgaziti, izgaziti, devastirati ^[1]
(značenje izvedeno preko sinonima) likvidirati, fam. odstraniti fam., smaknuti fam., dotući fam., dokrajčiti fam., dokusuriti fam., pokositi fam., srediti fam., zgromiti fam., proliti krv fam., izr. sastaviti sa zemljom fam. izr., prikratiti za glavu fam. izr., poslati na drugi svet fam. izr., doći glave fam., žarg. ukokati žarg., koknuti žarg., ucmekati žarg., overiti žarg., zveknuti žarg., zbrisati s lica zemlje, usmrtiti, umoriti, oduzeti život, pogubiti, lišiti života, izvršiti ubistvo ^[1]

Sinonimi:

dokrajčiti, ret. dokončati ret., odraditi, zaokružiti, arh. dokusuriti arh., zaključiti, fig. [[]] fig., svršiti, zgotoviti, okončati, apsorbovati fig., izr. isterati do kraja izr., dovršiti, dokrajčiti, dokončati ret., odraditi, zaokružiti, dokusuriti arh., zaključiti, [[]] fig., svršiti, zgotoviti, okončati, apsorbovati fig., isterati do kraja izr., dovršiti, obaviti ^[1]
upropastiti, ruinirati, smrskati, unakaziti, fig. sagoreti fig., razoriti, upropastiti, osakatiti, zatreti, dotući, skršiti, zatrovati, raspršiti, satreti, fam. uprskati fam., pogaziti, zdrobiti sve pred sobom, oburvati, okrnjiti, iskoreniti, pokvariti, dokrajčiti, srušiti, smrviti, smožditi, ojaditi, razbiti, desetkovati, potrti, razrušiti, razbucati, opustošiti, demolirati, sravniti sa zemljom, utući, smlaviti, zatrti, porušiti, rasturiti, razbiti kao dete zvečku, utamaniti, zatući, zgromiti, razbiti u prah, ukloniti, zatomiti, zgaziti, izgaziti, devastirati ^[1]
likvidirati, fam. odstraniti fam., smaknuti fam., dotući fam., dokrajčiti fam., dokusuriti fam., pokositi fam., srediti fam., zgromiti fam., proliti krv fam., izr. sastaviti sa zemljom fam. izr., prikratiti za glavu fam. izr., poslati na drugi svet fam. izr., doći glave fam., žarg. ukokati žarg., koknuti žarg., ucmekati žarg., overiti žarg., zveknuti žarg., zbrisati s lica zemlje, usmrtiti, umoriti, oduzeti život, pogubiti, lišiti života, izvršiti ubistvo ^[1]

Konjugacija uredi

Konjugacija glagola dokrajčiti

Infinitiv: dokrajčiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: dòkrājčīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		dokrajčim	dokrajčiš	dokrajči	dokrajčimo	dokrajčite	dokrajče
Budućnost	Futur I.	dokrajčit ću¹ dokrajčiću	dokrajčit ćeš¹ dokrajčićeš	dokrajčit će¹ dokrajčiće	dokrajčit ćemo¹ dokrajčićemo	dokrajčit ćete¹ dokrajčićete	dokrajčit će¹ dokrajčiće
Budućnost	Futur II.	budem dokrajčio²	budeš dokrajčio²	bude dokrajčio²	budemo dokrajčili²	budete dokrajčili²	budu dokrajčili²
Prošlost	Perfekt	dokrajčio² sam	dokrajčio² si	dokrajčio² je	dokrajčili² smo	dokrajčili² ste	dokrajčili² su
	Pluskvamperfekt	bio sam dokrajčio²	bio si dokrajčio²	bio je dokrajčio²	bili smo dokrajčili²	bili ste dokrajčili²	bili su dokrajčili²
	Aorist	dokrajčih	dokrajči	dokrajči	dokrajčismo	dokrajčiste	dokrajčiše
Kondicional I.		dokrajčio² bih	dokrajčio² bi	dokrajčio² bi	dokrajčili² bismo	dokrajčili² biste	dokrajčili² bi
Kondicional II.		bio bih dokrajčio²	bio bi dokrajčio²	bio bi dokrajčio²	bili bismo dokrajčili²	bili biste dokrajčili²	bili bi dokrajčili²
Imperativ		-	dokrajči	-	dokrajčimo	dokrajčite	-
Glagolski pridjev radni		dokrajčio m. / dokrajčila f. / dokrajčilo n			dokrajčili m. / dokrajčile f. / dokrajčila n
Glagolski pridjev trpni		dokrajčen m. / dokrajčena f. / dokrajčeno n			dokrajčeni m. / dokrajčene f. / dokrajčena n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference uredi

„dokrajčiti” u Hrvatskom jezičnom portalu

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[P._Ćosić_i_saradnici,_Rečnik_sinonima-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

[1]