oženiti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /oʒěniti/
- Hifenacija: o‧že‧ni‧ti
Glagol uredi
ožèniti (ćirilica ожѐнити) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola oženiti
| Infinitiv: oženiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ožènīvši | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
oženim | oženiš | oženi | oženimo | oženite | ožene | |
| Budućnost |
Futur I. |
oženit ću1 oženiću |
oženit ćeš1 oženićeš |
oženit će1 oženiće |
oženit ćemo1 oženićemo |
oženit ćete1 oženićete |
oženit će1 oženiće |
| Futur II. |
budem oženio2 | budeš oženio2 | bude oženio2 | budemo oženili2 | budete oženili2 | budu oženili2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
oženio2 sam | oženio2 si | oženio2 je | oženili2 smo | oženili2 ste | oženili2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam oženio2 | bio si oženio2 | bio je oženio2 | bili smo oženili2 | bili ste oženili2 | bili su oženili2 | |
| Aorist |
oženih | oženi | oženi | oženismo | oženiste | oženiše | |
| Kondicional I. |
oženio2 bih | oženio2 bi | oženio2 bi | oženili2 bismo | oženili2 biste | oženili2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih oženio2 | bio bi oženio2 | bio bi oženio2 | bili bismo oženili2 | bili biste oženili2 | bili bi oženili2 | |
| Imperativ |
- | oženi | - | oženimo | oženite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
oženio m. / oženila f. / oženilo n | oženili m. / oženile f. / oženila n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
oženjen m. / oženjena f. / oženjeno n | oženjeni m. / oženjene f. / oženjena n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „oženiti” u Hrvatskom jezičnom portalu