ujednačavati
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /ujednat͡ʃǎːʋati/
- Hifenacija: u‧jed‧na‧ča‧va‧ti
Glagol uredi
ujednačávati (ćirilica уједнача́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola ujednačavati
| Infinitiv: ujednačavati | Glagolski prilog sadašnji: ujednačávajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ujednačávānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
ujednačavam | ujednačavaš | ujednačava | ujednačavamo | ujednačavate | ujednačavaju | |
| Budućnost |
Futur I. |
ujednačavat ću1 ujednačavaću |
ujednačavat ćeš1 ujednačavaćeš |
ujednačavat će1 ujednačavaće |
ujednačavat ćemo1 ujednačavaćemo |
ujednačavat ćete1 ujednačavaćete |
ujednačavat će1 ujednačavaće |
| Futur II. |
budem ujednačavao2 | budeš ujednačavao2 | bude ujednačavao2 | budemo ujednačavali2 | budete ujednačavali2 | budu ujednačavali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
ujednačavao2 sam | ujednačavao2 si | ujednačavao2 je | ujednačavali2 smo | ujednačavali2 ste | ujednačavali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam ujednačavao2 | bio si ujednačavao2 | bio je ujednačavao2 | bili smo ujednačavali2 | bili ste ujednačavali2 | bili su ujednačavali2 | |
| Imperfekt |
ujednačavah | ujednačavaše | ujednačavaše | ujednačavasmo | ujednačavaste | ujednačavahu | |
| Kondicional I. |
ujednačavao2 bih | ujednačavao2 bi | ujednačavao2 bi | ujednačavali2 bismo | ujednačavali2 biste | ujednačavali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih ujednačavao2 | bio bi ujednačavao2 | bio bi ujednačavao2 | bili bismo ujednačavali2 | bili biste ujednačavali2 | bili bi ujednačavali2 | |
| Imperativ |
- | ujednačavaj | - | ujednačavajmo | ujednačavajte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
ujednačavao m. / ujednačavala f. / ujednačavalo n | ujednačavali m. / ujednačavale f. / ujednačavala n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
ujednačavan m. / ujednačavana f. / ujednačavano n | ujednačavani m. / ujednačavane f. / ujednačavana n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „ujednačavati” u Hrvatskom jezičnom portalu