upirati
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /ǔpirati/
- Hifenacija: u‧pi‧ra‧ti
Glagol uredi
ùpirati (ćirilica у̀пирати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola upirati
| Infinitiv: upirati | Glagolski prilog sadašnji: ùpirūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: ùpirānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
upirem | upireš | upire | upiremo | upirete | upiru | |
| Budućnost |
Futur I. |
upirat ću1 upiraću |
upirat ćeš1 upiraćeš |
upirat će1 upiraće |
upirat ćemo1 upiraćemo |
upirat ćete1 upiraćete |
upirat će1 upiraće |
| Futur II. |
budem upirao2 | budeš upirao2 | bude upirao2 | budemo upirali2 | budete upirali2 | budu upirali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
upirao2 sam | upirao2 si | upirao2 je | upirali2 smo | upirali2 ste | upirali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam upirao2 | bio si upirao2 | bio je upirao2 | bili smo upirali2 | bili ste upirali2 | bili su upirali2 | |
| Imperfekt |
upirah | upiraše | upiraše | upirasmo | upiraste | upirahu | |
| Kondicional I. |
upirao2 bih | upirao2 bi | upirao2 bi | upirali2 bismo | upirali2 biste | upirali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih upirao2 | bio bi upirao2 | bio bi upirao2 | bili bismo upirali2 | bili biste upirali2 | bili bi upirali2 | |
| Imperativ |
- | upiri | - | upirimo | upirite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
upirao m. / upirala f. / upiralo n | upirali m. / upirale f. / upirala n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „upirati” u Hrvatskom jezičnom portalu