Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /ʋôt͡ɕka/
  • Hifenacija: voć‧ka

Imenica uredi

vȍćka f (ćirilica во̏ћка)


Značenja:

  1. Voćni plod. Sremska Kamenica Subotica Lovra[1]


Primeri:

  1. Gašenim krečom [su se] krečili i odžaci, bunari, voćke, tarabe, klupe na ulici pred kućom. Ečka [1]
  2. Ìmam nȅkolko vȍćke u vinȍgrad — trȅšnje, vȉšnje, brȅske najvȉše. [2] [3] [4] [5] Vršac Sremska Mitrovica Ruma Karlovčić Beška Sombor Pačir Subotica Ravno Selo Srbobran Čurug Gospođinci Žabalj Novi Sad Đala Srpski Krstur Melenci Itebej Jaša Tomić Neuzina Boka Šurjan Izbište Lovra [1]
  3. Òvo mi je nȏž za kàlemljenje vȍćāka. Đala [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • voćka” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 81, 114, 150.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 205, 276.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 171.
  5. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 235.