Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /zʋǒnaːr/
  • Hifenacija: zvo‧nar

Imenica uredi

zvònār m (ćirilica зво̀на̄р)


Kategorije:

past.


Oblici:

  1. -ára [1]


Značenja:

  1. Onaj koji zvoni u crkvena zvona. [1]
  2. Onaj koji zvonjenjem rasteruje oblake. Jamena[1]
  3. Životinja na kojoj je zvono, obično ovan predvodnik. [2] Jamena Morović Gibarac Molovin Sremska Rača Višnjićevo Bačinci Sot Kukujevci Martinci Erdevik Grabovci Klenak Platičevo Hrtkovci Jarak Voganj Šuljam Ležimir Sviloš Kupinovo Ogar Jazak Vrdnik Čerević Boljevci Karlovčić Prhovo Mali Radinci Neradin Sremska Kamenica Starčevo Vojka Golubinci Maradik Krušedol Batajnica Belegiš Novi Slankamen Krčedin Čurug Gospođinci Žabalj Futog Itebej[1]


Primeri:

  1. Zvòni zvònār za jȕtrenje. Bačinci [1]
  2. Ȏn se dogòvori sa crkvenjákom zvonárom i stȁne za zȋd. [3] [4] Vrdnik Laćarak Subotica Pačir Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Banatsko Aranđelovo [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • zvonar” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.
  3. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 400.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 168.