ćušnuti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /t͡ɕûʃnuti/
- Hifenacija: ćuš‧nu‧ti
Glagol uredi
ćȕšnuti (ćirilica ћу̏шнути) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola ćušnuti
| Infinitiv: ćušnuti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ćȕšnūvši | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
ćušnem | ćušneš | ćušne | ćušnemo | ćušnete | ćušnu | |
| Budućnost |
Futur I. |
ćušnut ću1 ćušnuću |
ćušnut ćeš1 ćušnućeš |
ćušnut će1 ćušnuće |
ćušnut ćemo1 ćušnućemo |
ćušnut ćete1 ćušnućete |
ćušnut će1 ćušnuće |
| Futur II. |
budem ćušnuo2 | budeš ćušnuo2 | bude ćušnuo2 | budemo ćušnuli2 | budete ćušnuli2 | budu ćušnuli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
ćušnuo2 sam | ćušnuo2 si | ćušnuo2 je | ćušnuli2 smo | ćušnuli2 ste | ćušnuli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam ćušnuo2 | bio si ćušnuo2 | bio je ćušnuo2 | bili smo ćušnuli2 | bili ste ćušnuli2 | bili su ćušnuli2 | |
| Aorist |
ćušnuh | ćušnu | ćušnu | ćušnusmo | ćušnuste | ćušnuše | |
| Kondicional I. |
ćušnuo2 bih | ćušnuo2 bi | ćušnuo2 bi | ćušnuli2 bismo | ćušnuli2 biste | ćušnuli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih ćušnuo2 | bio bi ćušnuo2 | bio bi ćušnuo2 | bili bismo ćušnuli2 | bili biste ćušnuli2 | bili bi ćušnuli2 | |
| Imperativ |
- | ćušni | - | ćušnimo | ćušnite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
ćušnuo m. / ćušnula f. / ćušnulo n | ćušnuli m. / ćušnule f. / ćušnula n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
ćušnut m. / ćušnuta f. / ćušnuto n | ćušnuti m. / ćušnute f. / ćušnuta n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „ćušnuti” u Hrvatskom jezičnom portalu