ćuliti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /t͡ɕǔːliti/
- Hifenacija: ću‧li‧ti
Glagol
uredićúliti (ćirilica ћу́лити) nesvrš.
Značenja:
- izdizati ušne školjke da bi se bolje čulo [1]
Sinonimi:
Asocijacije:
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola ćuliti
Infinitiv: ćuliti | Glagolski prilog sadašnji: ćúlēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: -ljēnje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
ćulim | ćuliš | ćuli | ćulimo | ćulite | ćule | |
Budućnost |
Futur I. |
ćulit ću1 ćuliću |
ćulit ćeš1 ćulićeš |
ćulit će1 ćuliće |
ćulit ćemo1 ćulićemo |
ćulit ćete1 ćulićete |
ćulit će1 ćuliće |
Futur II. |
budem ćulio2 | budeš ćulio2 | bude ćulio2 | budemo ćulili2 | budete ćulili2 | budu ćulili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
ćulio2 sam | ćulio2 si | ćulio2 je | ćulili2 smo | ćulili2 ste | ćulili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam ćulio2 | bio si ćulio2 | bio je ćulio2 | bili smo ćulili2 | bili ste ćulili2 | bili su ćulili2 | |
Imperfekt |
ćuljah | ćuljaše | ćuljaše | ćuljasmo | ćuljaste | ćuljahu | |
Kondicional I. |
ćulio2 bih | ćulio2 bi | ćulio2 bi | ćulili2 bismo | ćulili2 biste | ćulili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih ćulio2 | bio bi ćulio2 | bio bi ćulio2 | bili bismo ćulili2 | bili biste ćulili2 | bili bi ćulili2 | |
Imperativ |
- | ćuli | - | ćulimo | ćulite | - | |
Glagolski pridjev radni |
ćulio m. / ćulila f. / ćulilo n | ćulili m. / ćulile f. / ćulila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
ćuljen m. / ćuljena f. / ćuljeno n | ćuljeni m. / ćuljene f. / ćuljena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „ćuliti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1