ćutjeti

Srpskohrvatski

ćútjeti (ćirilica ћу́тјети) nesvrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola ćutjeti

Infinitiv: ćutjeti		Glagolski prilog sadašnji: -tēći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: ćúćēnje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		ćutim	ćutiš	ćuti	ćutimo	ćutite	ćute
Budućnost	Futur I.	ćutjet ću¹ ćutjeću	ćutjet ćeš¹ ćutjećeš	ćutjet će¹ ćutjeće	ćutjet ćemo¹ ćutjećemo	ćutjet ćete¹ ćutjećete	ćutjet će¹ ćutjeće
Budućnost	Futur II.	budem ćutio²	budeš ćutio²	bude ćutio²	budemo ćutjeli²	budete ćutjeli²	budu ćutjeli²
Prošlost	Perfekt	ćutio² sam	ćutio² si	ćutio² je	ćutjeli² smo	ćutjeli² ste	ćutjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam ćutio²	bio si ćutio²	bio je ćutio²	bili smo ćutjeli²	bili ste ćutjeli²	bili su ćutjeli²
	Imperfekt	ćućah	ćućaše	ćućaše	ćućasmo	ćućaste	ćućahu
Kondicional I.		ćutio² bih	ćutio² bi	ćutio² bi	ćutjeli² bismo	ćutjeli² biste	ćutjeli² bi
Kondicional II.		bio bih ćutio²	bio bi ćutio²	bio bi ćutio²	bili bismo ćutjeli²	bili biste ćutjeli²	bili bi ćutjeli²
Imperativ		-	ćuti	-	ćutimo	ćutite	-
Glagolski pridjev radni		ćutio m. / ćutjela f. / ćutjelo n			ćutjeli m. / ćutjele f. / ćutjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.