Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /d͡ʑǔʋet͡ʃ/
  • Hifenacija: đu‧več

Imenica uredi

đùveč m (ćirilica ђу̀веч)


Značenja:

  1. Jelo od pirinča, paradajza, paprike, luka, krompira i mesa. [1]
  2. Četvrtasta emajlirana ili ze mljana tepsija sa drškama. [1]
  3. Isto. Melenci[1]


Primeri:

  1. Mètuću đùveč za vèčeru. [2] Jaša Tomić Susek Sviloš Čerević Laćarak Sremska Mitrovica Stari Slankamen Pačir Ravno Selo Mol Turija Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kać Futog Melenci Šurjan Boka Neuzina [1]
  2. Ìmali smo đùveč za rúčak. Bačinci [1]
  3. Dȃ, đùveč se, ȕvēk se zvȁo... Pa jȃ isé čem lȕka, mȅtēm ȍnda mȇso da se dȉnsta. Subotica [1]
  4. Kupila sam jedan emajlirani đuveč. Begeč Sviloš Susek Subotica Ravno Selo Đurđevo [1]
  5. Bíla su i đȕvečādi tàki, znáte, kòje se pèklo u rérnu. Tȏ nísu bíli za vùrunu. Tȏ je bílo za rérnove. [3] Sviloš [1]


Izvedene reči:

  1. đȕvečād [1]


Sinonimi:

  1. đuveče [1]
  2. đuvečara [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • đuveč” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.