Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /ʃtît͡sa/
  • Hifenacija: šti‧ca

Imenica uredi

štȉca f (ćirilica шти̏ца)


Značenja:

  1. Dugačka, tanja motka (za otiskivanje čamca, podupiranje, hvatanje nečega i sl.). [1]


Primeri:

  1. Pokri kamaru sena slamom da ne zakisne i meti dve-tri štice da vetar ne oduva! Bačka Palanka [1]
  2. Šticu povlačiš ispod leda od rupe do rupe. [2] Sremski Karlovci [1]
  3. Upri dobro tom šticom o dno! [3] [4] [5] [2] Mokrin Morović Višnjićevo Sremska Mitrovica Stari Slankamen Srbobran Čurug Ravno Selo Silbaš Gospođinci Tovariševo Žabalj Obrovac Kać Novi Sad Begeč Padej Novo Miloševo Melenci Perlez [1]
  4. Štȉca je dȕgačka po šȇs-sȅdam mȇtara, a štàpac je krȁće, do dvȃ mȇtra. [6] Kovilj [1]
  5. A kad vučemo alov, ondak nji dvojica na barki sede pa sa šticama se odguraju. [2] Bačko Gradište [1]


Sinonimi:

  1. spica Melenci [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • štica” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  3. Ivanka Rajkov, Prilog za dijalektološki rečnik govora Mokrina. — PPJ, 7, 1971, 187—192.
  4. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  5. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 235.
  6. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).