Srpskohrvatski

uredi

Izgovor

uredi
  • IPA: /ʃtǔt͡ser/
  • Hifenacija: štu‧cer

Imenica

uredi

štùcer m (ćirilica шту̀цер)


Kategorije:

pren.


Značenja:

  1. Konj koji neprestano štuca. [1] Jamena Morović Gibarac Molovin Sremska Rača Višnjićevo Bačinci Erdevik Martinci Ležimir Sviloš Šuljam Čerević Klenak Voganj Jarak Jazak Hrtkovci Vrdnik Platičevo Grabovci Sremska Kamenica Neradin Mali Radinci Ogar Krušedol Maradik Prhovo Kupinovo Karlovčić Golubinci Krčedin Vojka Boljevci Batajnica Novi Slankamen Surčin Belegiš Gospođinci Tovariševo Futog Itebej Opovo[2]
  2. Konj koji grize jasle pošto se najede. Novi Sad[2]
  3. Kicoš, iroš, gizdavac; mangup. Novi Sad[2]


Sinonimi:

  1. štucavac [2]



Deklinacija

uredi

Ovoj r(ij)eči nedostaje fleksija.

Reference

uredi
  • štucer” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.