žarȃč

žarȃč (srpskohrvatski, ćir., жара̑ч) uredi

Primeri:

  1. Žarȃč je bȏg, ȍn komȁnduje z govórdžijama. [1]
  2. Žaráča uzȉma kȍ je govornȋk, koji mȍž da lȁže i da prȁvi vȉcove i da se sméje. Jasenovo [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi