žutjeti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /ʒǔːtjeti/
- Hifenacija: žut‧je‧ti
Glagol uredi
žútjeti (ćirilica жу́тјети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola žutjeti
| Infinitiv: žutjeti | Glagolski prilog sadašnji: žútēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: žúćēnje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
žutim | žutiš | žuti | žutimo | žutite | žute | |
| Budućnost |
Futur I. |
žutjet ću1 žutjeću |
žutjet ćeš1 žutjećeš |
žutjet će1 žutjeće |
žutjet ćemo1 žutjećemo |
žutjet ćete1 žutjećete |
žutjet će1 žutjeće |
| Futur II. |
budem žutio2 | budeš žutio2 | bude žutio2 | budemo žutjeli2 | budete žutjeli2 | budu žutjeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
žutio2 sam | žutio2 si | žutio2 je | žutjeli2 smo | žutjeli2 ste | žutjeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam žutio2 | bio si žutio2 | bio je žutio2 | bili smo žutjeli2 | bili ste žutjeli2 | bili su žutjeli2 | |
| Imperfekt |
žućah | žućaše | žućaše | žućasmo | žućaste | žućahu | |
| Kondicional I. |
žutio2 bih | žutio2 bi | žutio2 bi | žutjeli2 bismo | žutjeli2 biste | žutjeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih žutio2 | bio bi žutio2 | bio bi žutio2 | bili bismo žutjeli2 | bili biste žutjeli2 | bili bi žutjeli2 | |
| Imperativ |
- | žuti | - | žutimo | žutite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
žutio m. / žutjela f. / žutjelo n | žutjeli m. / žutjele f. / žutjela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „žutjeti” u Hrvatskom jezičnom portalu