tȗtanj

tȗtanj (srpskohrvatski, ćir., ту̑тањ) uredi

Značenja:

  1. Snažan i dugotrajan zvuk koji se razleže od grmljavine, eksplozije i sl. [1]


Primeri:

  1. Níje tȏ trȁjalo dȕgo, čȕo se tȗtanj. Aradac Novo Miloševo [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi