Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /bǐkat͡ʃa/
  • Hifenacija: bi‧ka‧ča

Imenica uredi

bìkača f (ćirilica бѝкача)

Značenja:

  1. Palica od puzdre bika. [1]


Primeri:

  1. Nísu ìmali kàmdžiju, nego se zvála bìkača, ȉzjedno. Tomaševac Futog Begeč Novi Kneževac Ilandža [1]
  2. Bìkača, od gòveđeg živòta, kȗrca, opletèno u trȋ strȕke. Martonoš [1]
  3. Žȁndar ga je isprebíjo bìkačom. Begeč [1]



Deklinacija uredi

Ovoj r(ij)eči nedostaje fleksija.

Reference uredi

  • bikača” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.