blagoizvoljeti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /blaɡoizʋǒʎeti/
- Hifenacija: bla‧go‧i‧zvo‧lje‧ti
Glagol uredi
blagoizvòljeti (ćirilica благоизво̀љети) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola blagoizvoljeti
| Infinitiv: blagoizvoljeti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: blagoizvòljēvši | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
blagoizvolim | blagoizvoliš | blagoizvoli | blagoizvolimo | blagoizvolite | blagoizvole | |
| Budućnost |
Futur I. |
blagoizvoljet ću1 blagoizvoljeću |
blagoizvoljet ćeš1 blagoizvoljećeš |
blagoizvoljet će1 blagoizvoljeće |
blagoizvoljet ćemo1 blagoizvoljećemo |
blagoizvoljet ćete1 blagoizvoljećete |
blagoizvoljet će1 blagoizvoljeće |
| Futur II. |
budem blagoizvolio2 | budeš blagoizvolio2 | bude blagoizvolio2 | budemo blagoizvoljeli2 | budete blagoizvoljeli2 | budu blagoizvoljeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
blagoizvolio2 sam | blagoizvolio2 si | blagoizvolio2 je | blagoizvoljeli2 smo | blagoizvoljeli2 ste | blagoizvoljeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam blagoizvolio2 | bio si blagoizvolio2 | bio je blagoizvolio2 | bili smo blagoizvoljeli2 | bili ste blagoizvoljeli2 | bili su blagoizvoljeli2 | |
| Aorist |
blagoizvoljeh | blagoizvolje | blagoizvolje | blagoizvoljesmo | blagoizvoljeste | blagoizvolješe | |
| Kondicional I. |
blagoizvolio2 bih | blagoizvolio2 bi | blagoizvolio2 bi | blagoizvoljeli2 bismo | blagoizvoljeli2 biste | blagoizvoljeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih blagoizvolio2 | bio bi blagoizvolio2 | bio bi blagoizvolio2 | bili bismo blagoizvoljeli2 | bili biste blagoizvoljeli2 | bili bi blagoizvoljeli2 | |
| Imperativ |
- | blagoizvoli | - | blagoizvolimo | blagoizvolite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
blagoizvolio m. / blagoizvoljela f. / blagoizvoljelo n | blagoizvoljeli m. / blagoizvoljele f. / blagoizvoljela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „blagoizvoljeti” u Hrvatskom jezičnom portalu