bludjeti

Srpskohrvatski

blúdjeti (ćirilica блу́дјети) svrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola bludjeti

Infinitiv: bludjeti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: bludeći		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		bludim	bludiš	bludi	bludimo	bludite	blude
Budućnost	Futur I.	bludjet ću¹ bludjeću	bludjet ćeš¹ bludjećeš	bludjet će¹ bludjeće	bludjet ćemo¹ bludjećemo	bludjet ćete¹ bludjećete	bludjet će¹ bludjeće
Budućnost	Futur II.	budem bludio²	budeš bludio²	bude bludio²	budemo bludjeli²	budete bludjeli²	budu bludjeli²
Prošlost	Perfekt	bludio² sam	bludio² si	bludio² je	bludjeli² smo	bludjeli² ste	bludjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam bludio²	bio si bludio²	bio je bludio²	bili smo bludjeli²	bili ste bludjeli²	bili su bludjeli²
	Aorist	bluđah	bluđaše	bluđaše	bluđasmo	bluđaste	bluđahu
Kondicional I.		bludio² bih	bludio² bi	bludio² bi	bludjeli² bismo	bludjeli² biste	bludjeli² bi
Kondicional II.		bio bih bludio²	bio bi bludio²	bio bi bludio²	bili bismo bludjeli²	bili biste bludjeli²	bili bi bludjeli²
Imperativ		-	bludi	-	bludimo	bludite	-
Glagolski pridjev radni		bludio m. / bludjela f. / bludjelo n			bludjeli m. / bludjele f. / bludjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.