bućnuti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /bût͡ɕnuti/
- Hifenacija: buć‧nu‧ti
Glagol
uredibȕćnuti (ćirilica бу̏ћнути) svrš.
Šablon:prel Šablon:neprel
Oblici:
Značenja:
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola bućnuti
Infinitiv: bućnuti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: bȕćnūvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
bućnem | bućneš | bućne | bućnemo | bućnete | bućnu | |
Budućnost |
Futur I. |
bućnut ću1 bućnuću |
bućnut ćeš1 bućnućeš |
bućnut će1 bućnuće |
bućnut ćemo1 bućnućemo |
bućnut ćete1 bućnućete |
bućnut će1 bućnuće |
Futur II. |
budem bućnuo2 | budeš bućnuo2 | bude bućnuo2 | budemo bućnuli2 | budete bućnuli2 | budu bućnuli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
bućnuo2 sam | bućnuo2 si | bućnuo2 je | bućnuli2 smo | bućnuli2 ste | bućnuli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam bućnuo2 | bio si bućnuo2 | bio je bućnuo2 | bili smo bućnuli2 | bili ste bućnuli2 | bili su bućnuli2 | |
Aorist |
bućnuh | bućnu | bućnu | bućnusmo | bućnuste | bućnuše | |
Kondicional I. |
bućnuo2 bih | bućnuo2 bi | bućnuo2 bi | bućnuli2 bismo | bućnuli2 biste | bućnuli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih bućnuo2 | bio bi bućnuo2 | bio bi bućnuo2 | bili bismo bućnuli2 | bili biste bućnuli2 | bili bi bućnuli2 | |
Imperativ |
- | bućni | - | bućnimo | bućnite | - | |
Glagolski pridjev radni |
bućnuo m. / bućnula f. / bućnulo n | bućnuli m. / bućnule f. / bućnula n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „bućnuti” u Hrvatskom jezičnom portalu