Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /bǔjit͡sa/
  • Hifenacija: bu‧ji‧ca

Imenica uredi

bùjica f (ćirilica бу̀јица)


Oblici:

  1. bȕjica, bùjica, bujìca Gospođinci [1]


Primeri:

  1. Bȕjica je snéla svȕ zȅmlju z gȏrnjeg článka vinȍgrada. Vršac Sombor [2]
  2. Bùjica — kad jáka kȉša pȁda, svȅ tȍ ȍde u jàrčinu. Dobrinci [2]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • bujica” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str.
  2. 2,0 2,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.