buntovnik
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /bǔntoːʋniːk/
- Hifenacija: bun‧tov‧nik
Imenica
uredibùntōvnīk m (ćirilica бу̀нто̄внӣк)
Značenja:
- onaj koji se buni, negoduje[1]
- onaj koji diže bunu protiv političke vlasti [1]
- onaj koji se zbog neslaganja izdvojio iz neke organizacije [1]
Sinonimi:
- bundžija, buntaš, reg. buntar reg. [1]
- pobunjenik, ustanik [1]
- protivnik, buntovnik, otpadnik, kontraš, begunac, apostat(a), odmetnik [1]
Deklinacija
uredi deklinacija imenice buntovnik
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | buntovnik | buntovnici |
| genitiv | buntovnika | buntovnika |
| dativ | buntovniku | buntovnicima |
| akuzativ | buntovnika | buntovnike |
| vokativ | buntovniče | buntovnici |
| lokativ | buntovniku | buntovnicima |
| instrumental | buntovnikom | buntovnicima |
Reference
uredi- „buntovnik” u Hrvatskom jezičnom portalu