cviljeti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /t͡sʋǐːʎeti/
- Hifenacija: cvi‧lje‧ti
Glagol uredi
cvíljeti (ćirilica цви́љети) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola cviljeti
| Infinitiv: cviljeti | Glagolski prilog sadašnji: -ílēći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: -ēnje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
cvilim | cviliš | cvili | cvilimo | cvilite | cvile | |
| Budućnost |
Futur I. |
cviljet ću1 cviljeću |
cviljet ćeš1 cviljećeš |
cviljet će1 cviljeće |
cviljet ćemo1 cviljećemo |
cviljet ćete1 cviljećete |
cviljet će1 cviljeće |
| Futur II. |
budem cvilio2 | budeš cvilio2 | bude cvilio2 | budemo cviljeli2 | budete cviljeli2 | budu cviljeli2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
cvilio2 sam | cvilio2 si | cvilio2 je | cviljeli2 smo | cviljeli2 ste | cviljeli2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam cvilio2 | bio si cvilio2 | bio je cvilio2 | bili smo cviljeli2 | bili ste cviljeli2 | bili su cviljeli2 | |
| Imperfekt |
cviljah | cviljaše | cviljaše | cviljasmo | cviljaste | cviljahu | |
| Kondicional I. |
cvilio2 bih | cvilio2 bi | cvilio2 bi | cviljeli2 bismo | cviljeli2 biste | cviljeli2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih cvilio2 | bio bi cvilio2 | bio bi cvilio2 | bili bismo cviljeli2 | bili biste cviljeli2 | bili bi cviljeli2 | |
| Imperativ |
- | cvili | - | cvilimo | cvilite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
cvilio m. / cviljela f. / cviljelo n | cviljeli m. / cviljele f. / cviljela n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „cviljeti” u Hrvatskom jezičnom portalu