donošče
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /dǒnoʃt͡ʃe/
- Hifenacija: do‧noš‧če
Imenica
uredidònošče n (ćirilica до̀ношче)
Oblici:
Primeri:
- Nevesti, zatim, na kola dodaju malo muško dete zvano „nakolče”, „nakonjče”, „na kum če” ili kako ga još u nekim mes ti ma zovu „donošče”. [2] [1]
- Na kapiji novoj mladi ubacuju u krilo de voj čicu ili dečaka iz rodbine. To de te zovu „donošče”, a u Melencima još i „na konče”. Nova mlada dete uzima i tri put ga obrće u rukama, zatim ga po lju bi i vezuje mu košulju od platna ili haljinu. [3] Novo Miloševo Novi Bečej Kumane Melenci [1]
Sinonimi:
Deklinacija
uredi deklinacija imenice donošče
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | donošče | donoščad |
genitiv | donoščeta | donoščadi |
dativ | donoščetu | donoščadi |
akuzativ | donošče | donoščad |
vokativ | donošče | donoščadi |
lokativ | donoščetu | donoščadi |
instrumental | donoščetom | donoščađu / donoščadi |
Reference
uredi- „donošče” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33,991,33—162, str.48.
- ↑ Mile Popov, Svadba u severnom Banatu. — Rad,8—19,969—1970,9—72, str. 60.