dospjeti

Srpskohrvatski

dòspjeti (ćirilica до̀спјети) svrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola dospjeti

Infinitiv: dospjeti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: dòspjēvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		dospijem	dospiješ	dospije	dospijemo	dospijete	dospiju
Budućnost	Futur I.	dospjet ću¹ dospjeću	dospjet ćeš¹ dospjećeš	dospjet će¹ dospjeće	dospjet ćemo¹ dospjećemo	dospjet ćete¹ dospjećete	dospjet će¹ dospjeće
Budućnost	Futur II.	budem dospio²	budeš dospio²	bude dospio²	budemo dospjeli²	budete dospjeli²	budu dospjeli²
Prošlost	Perfekt	dospio² sam	dospio² si	dospio² je	dospjeli² smo	dospjeli² ste	dospjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam dospio²	bio si dospio²	bio je dospio²	bili smo dospjeli²	bili ste dospjeli²	bili su dospjeli²
	Aorist	dospjeh	dospje	dospje	dospjesmo	dospjeste	dospješe
Kondicional I.		dospio² bih	dospio² bi	dospio² bi	dospjeli² bismo	dospjeli² biste	dospjeli² bi
Kondicional II.		bio bih dospio²	bio bi dospio²	bio bi dospio²	bili bismo dospjeli²	bili biste dospjeli²	bili bi dospjeli²
Imperativ		-	dospij	-	dospijmo	dospijte	-
Glagolski pridjev radni		dospio m. / dospjela f. / dospjelo n			dospjeli m. / dospjele f. / dospjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.