glavnja
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /ɡlâʋɲa/
- Hifenacija: glav‧nja
Imenica
urediglȁvnja f (ćirilica гла̏вња)
Značenja:
- Deblja oblica (ili cepanica) u vatri. [1]
Primeri:
- Mladenci sede napolju kod vatre i razgovaraju se — o čemu, to sam Bog zna, i „glavnje” (panjevi i cepanice), koje gore i slušaju ih. [2] Krašovo [1]
Deklinacija
uredi deklinacija imenice glavnja
jednina | množina | |
---|---|---|
nominativ | glavnja | glavnje |
genitiv | glavnje | glavanja / glavnja / glavnji |
dativ | glavnji | glavnjama |
akuzativ | glavnju | glavnje |
vokativ | glavnjo | glavnje |
lokativ | glavnji | glavnjama |
instrumental | glavnjom | glavnjama |
Reference
uredi- „glavnja” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 242, 1907, 42—67, str. 53.