ispupčiti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /ǐspupt͡ʃiti/
- Hifenacija: i‧spu‧pči‧ti
Glagol
urediìspupčiti (ćirilica ѝспупчити) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) nabreknuti, zadebljati se, narasti, oteći, nateći, nabreći, nabujati, napupeti, nabubriti, povećati se, podnaduti se, uvećati se, povećati obim, napupati, reg. nabuhnuti reg., podbuhnuti reg., hrv. napuhati se hrv. [1]
Sinonimi:
- nabreknuti, zadebljati se, narasti, oteći, nateći, nabreći, nabujati, napupeti, nabubriti, povećati se, podnaduti se, uvećati se, povećati obim, napupati, reg. nabuhnuti reg., podbuhnuti reg., hrv. napuhati se hrv. [1]
Asocijacije:
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola ispupčiti
Infinitiv: ispupčiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: ìspupčīvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
ispupčim | ispupčiš | ispupči | ispupčimo | ispupčite | ispupče | |
Budućnost |
Futur I. |
ispupčit ću1 ispupčiću |
ispupčit ćeš1 ispupčićeš |
ispupčit će1 ispupčiće |
ispupčit ćemo1 ispupčićemo |
ispupčit ćete1 ispupčićete |
ispupčit će1 ispupčiće |
Futur II. |
budem ispupčio2 | budeš ispupčio2 | bude ispupčio2 | budemo ispupčili2 | budete ispupčili2 | budu ispupčili2 | |
Prošlost |
Perfekt |
ispupčio2 sam | ispupčio2 si | ispupčio2 je | ispupčili2 smo | ispupčili2 ste | ispupčili2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam ispupčio2 | bio si ispupčio2 | bio je ispupčio2 | bili smo ispupčili2 | bili ste ispupčili2 | bili su ispupčili2 | |
Aorist |
ispupčih | ispupči | ispupči | ispupčismo | ispupčiste | ispupčiše | |
Kondicional I. |
ispupčio2 bih | ispupčio2 bi | ispupčio2 bi | ispupčili2 bismo | ispupčili2 biste | ispupčili2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih ispupčio2 | bio bi ispupčio2 | bio bi ispupčio2 | bili bismo ispupčili2 | bili biste ispupčili2 | bili bi ispupčili2 | |
Imperativ |
- | ispupči | - | ispupčimo | ispupčite | - | |
Glagolski pridjev radni |
ispupčio m. / ispupčila f. / ispupčilo n | ispupčili m. / ispupčile f. / ispupčila n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
ispupčen m. / ispupčena f. / ispupčeno n | ispupčeni m. / ispupčene f. / ispupčena n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „ispupčiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1