izvješćivati
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /izʋjeʃt͡ɕǐːʋati/
- Hifenacija: i‧zvje‧šći‧va‧ti
Glagol
urediizvješćívati (ćirilica извјешћи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola izvješćivati
Infinitiv: izvješćivati | Glagolski prilog sadašnji: izvjèšćujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: izvješćívānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
izvješćujem | izvješćuješ | izvješćuje | izvješćujemo | izvješćujete | izvješćuju | |
Budućnost |
Futur I. |
izvješćivat ću1 izvješćivaću |
izvješćivat ćeš1 izvješćivaćeš |
izvješćivat će1 izvješćivaće |
izvješćivat ćemo1 izvješćivaćemo |
izvješćivat ćete1 izvješćivaćete |
izvješćivat će1 izvješćivaće |
Futur II. |
budem izvješćivao2 | budeš izvješćivao2 | bude izvješćivao2 | budemo izvješćivali2 | budete izvješćivali2 | budu izvješćivali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
izvješćivao2 sam | izvješćivao2 si | izvješćivao2 je | izvješćivali2 smo | izvješćivali2 ste | izvješćivali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam izvješćivao2 | bio si izvješćivao2 | bio je izvješćivao2 | bili smo izvješćivali2 | bili ste izvješćivali2 | bili su izvješćivali2 | |
Imperfekt |
izvješćivah | izvješćivaše | izvješćivaše | izvješćivasmo | izvješćivaste | izvješćivahu | |
Kondicional I. |
izvješćivao2 bih | izvješćivao2 bi | izvješćivao2 bi | izvješćivali2 bismo | izvješćivali2 biste | izvješćivali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih izvješćivao2 | bio bi izvješćivao2 | bio bi izvješćivao2 | bili bismo izvješćivali2 | bili biste izvješćivali2 | bili bi izvješćivali2 | |
Imperativ |
- | izvješćuj | - | izvješćujmo | izvješćujte | - | |
Glagolski pridjev radni |
izvješćivao m. / izvješćivala f. / izvješćivalo n | izvješćivali m. / izvješćivale f. / izvješćivala n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
izvješćivan m. / izvješćivana f. / izvješćivano n | izvješćivani m. / izvješćivane f. / izvješćivana n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „izvješćivati” u Hrvatskom jezičnom portalu