Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /jǎt͡sija/
  • Hifenacija: ja‧ci‧ja

Imenica uredi

jàcija f (ćirilica ја̀ција)


Značenja:

  1. Početak večeri, mrak. [1]
  2. Posebno crkveno zvono, najlepšeg zvuka, koje oglašava smiraj dana. [1]


Primeri:

  1. Tȃj što sèdi, tȃj bi se tȁmo otàbačio; tȃj mȍže da sèdi da čȅka da ga ùvāti jácija. [2] Kikinda [1]
  2. Ìdi, ùvatiće te jácija. Novo Miloševo Bačka Palanka Melenci [1]
  3. Kad čuješ jaciju, oma da si sevala kući. Bačka Palanka Silbaš Tovariševo Obrovac [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • jacija” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 122.