Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /kǎnaːl/
  • Hifenacija: ka‧nal

Imenica uredi

kànāl m (ćirilica ка̀на̄л)


Oblici:

  1. -ála [1]
  2. kànāl, kanȃl Ilandža Kusić Gaj [2] [1]
  3. kànāl [1]


Značenja:

  1. Prokopano korito ispunjeno vodom koje služi u razne svrhe (kao veza između dve reke, za navodnjavanje ili oticanje vode). [1]
  2. Prirodni ili veštački rečni rukavac. [1]


Primeri:

  1. Jȃ sam odrásla pored kanála stȍ metèri. [1]
  2. Sȁd se kȍpu tȉ kanáli, tȁ vòda se izvlȃči u kanále, tàko da nȇma sàdenaka, kao što je prȅ bílo, da se tȅže rȃdi. [2] [3] [4] Tomaševac Kula Deronje Đurđevo Mokrin Bašaid Itebej Čenta Lovra Deska [1]
  3. Ali trȁnvaj níje ìšo preko kanála, neg sàmo dȍ kanála, tàko da smo ȍnda pèšice mórali ìći kȕći. Novi Sad [1]
  4. Jèdno vréme i[h] [vidri] níje bílo, bíle su pòplašene pa su bíle ìzglēda nȅgdi u kȃćkom dȇlu, tȁmo kod Šangája ù ti kànāli nȅgdi su bíle, al ȅvo sȁd su dòšle pȍnovo jer kòd nās sȁd ȉma dȍsta lépe vòde. Ìdu òne ȕ Dunav i dȏđu po nȁši kànāli, jer sȁd su se zatrávili, tr̀ska je ovládala pored kanála, tȏ òne vȍlu. [5] Kovilj [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • kanal” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 55. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam." je zadan više puta s različitim sadržajem
  3. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 55.
  4. Ljiljana Nedeljkov, Geografski termini u Šajkaškoj. — ZFL, HHHIV/1, 1991, 155—160, str. 159.
  5. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).