kolutati
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /kolǔtati/
- Hifenacija: ko‧lu‧ta‧ti
Glagol uredi
kolùtati (ćirilica колу̀тати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola kolutati
| Infinitiv: kolutati | Glagolski prilog sadašnji: kolùtajūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: kolùtānje | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
kolutam | kolutaš | koluta | kolutamo | kolutate | kolutaju | |
| Budućnost |
Futur I. |
kolutat ću1 kolutaću |
kolutat ćeš1 kolutaćeš |
kolutat će1 kolutaće |
kolutat ćemo1 kolutaćemo |
kolutat ćete1 kolutaćete |
kolutat će1 kolutaće |
| Futur II. |
budem kolutao2 | budeš kolutao2 | bude kolutao2 | budemo kolutali2 | budete kolutali2 | budu kolutali2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
kolutao2 sam | kolutao2 si | kolutao2 je | kolutali2 smo | kolutali2 ste | kolutali2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam kolutao2 | bio si kolutao2 | bio je kolutao2 | bili smo kolutali2 | bili ste kolutali2 | bili su kolutali2 | |
| Imperfekt |
kolutah | kolutaše | kolutaše | kolutasmo | kolutaste | kolutahu | |
| Kondicional I. |
kolutao2 bih | kolutao2 bi | kolutao2 bi | kolutali2 bismo | kolutali2 biste | kolutali2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih kolutao2 | bio bi kolutao2 | bio bi kolutao2 | bili bismo kolutali2 | bili biste kolutali2 | bili bi kolutali2 | |
| Imperativ |
- | kolutaj | - | kolutajmo | kolutajte | - | |
| Glagolski pridjev radni |
kolutao m. / kolutala f. / kolutalo n | kolutali m. / kolutale f. / kolutala n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „kolutati” u Hrvatskom jezičnom portalu