krunjača

krunjača (srpskohrvatski, ćir., круњача) uredi

Imenica uredi

krunjača f (ćirilica круњача)

Oblici:

  1. krùnjača [1]


Značenja:

  1. Drvena naprava za krunjenje kukuruznog klipa. Jasenovo[1]


Primeri:

  1. Mȉloš je ìmo krùnjaču, pa je ìšo pȍ salāši pa krúnio. Bačko Petrovo Selo [1]
  2. Tȏ se ìšlo ȕ mlinu pa se prikrúpilo mȁlo káše. Tȏ se zválo káše za pȉliće, za gȕščiće. E sȁd se zòve prȉkrupa. Sȁd svȁka kȕća ȉma sèbi krùparu i krùnjaču i prìkrūpiš sȃm. [2] [3] [4] [5] Lalić Jamena Vašica Erdevik Martonoš Senta Bajša Mol Sivac Drljan Stapar Tovariševo Gospođinci Čenej Žabalj Kovilj Banatsko Aranđelovo Padej Novo Miloševo Srpska Crnja Jaša Tomić Dobrica Alibunar Sefkerin Dolovo Pančevo Omoljica Deska Ivanda [1]
  3. Sȁd ìmā i rùnjače, òve màšine; òne mȅlju, ȕjedno izbàcuju šèpure. Bačinci [1]


Sinonimi:

  1. krunjač [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  3. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 69, 128.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 219.

Napomene uredi