madžarski

madžarski (srpskohrvatski, ćir., маџарски) uredi

Imenica uredi

madžarski, Imenica|{{{rod}}}

Kategorije:

ob.ob.


Oblici:

  1. -a, -o [1]
  2. màdžarski, mȁdžarski [1]
  3. -a, -o [1]
  4. màdžarski, mȁdžarski [1]


Značenja:

  1. Koji se odnosi na Mađarsku i Mađare. Bečej[1]
  2. Vrsta brzih kola sa tri upregnuta konja. [1]
  3. Vrsta dečije igre. [1]
  4. Naprava za predenje vune koja se pokreće pritiskom noge na papučicu. Novi Bečej Melenci[1]
  5. Vrsta goveda, sive dlake, širokih rogova i slabe mlečnosti. [2][1]
  6. Levča koja gvozdenim delom naleže na osovinu točka. [3][1]
  7. Rasa pčela. [4] Srbobran[1]
  8. Rasa krupnog, belog, izdržljivog govečeta. [1]
  9. Vrsta ženskih papuča. [1]
  10. Rasa velikih belih volova sa dugim rogovima. Jasenovo[1]


Primeri:

  1. I ȍnda nísmo ìšli u màdžarsku škȏlu. [5] [6] [7] Kalaz Batajnica Đala Srpski Krstur Itebej Elemir Šurjan Zrenjanin Boka Neuzina Tomaševac Ilandža Sakule Pomaz [1]
  2. Mi kȃžemo màdžarski sȉr, samòkiš. Martonoš [1]
  3. Ȍn znȃ i nèmački i màdžarski. Sremska Kamenica [1]
  4. Njègova Èstika dr̀ži màdžarsku kȗjnu i ȏn je zavòlo da jȇ i zdravo ljúto i másno, a jȃ već nè bi mȍgo. Jaša Tomić [1]
  5. Dòšo je njègov brȁt iz Nèmačke sȁd za màdžarski Ùskrs. Bačko Petrovo Selo [1]
  6. Tȍ se zòve kòd nās sèkāč, a rànije se zvȁo hȉdegvágo — tȍ je mȁdžarska rȇč. Đala [1]
  7. Ȍn níje znȁo màđarski, a jȁ màđarski govòrio. Bečej [1]
  8. Švábe su ìmale njȋnu cȓkvu, kȁtolička, òna màđarska tȁmo. Elemir [1]
  9. Lȗpa na jèdna vráta, a níje na nȁša pogòdio nego na màđarska vráta. Pomaz [1]
  10. Krajem prethodnog veka [ XIX ] priznata su kao najbrža, „laka mađarska kola” sa tri upregnuta konja, navodni pronalazak kralja Matije Korvina. [8] Subotica [1]
  11. Igru „male cure" u severnim selima Banata zovu još i „mađarske cure", a „velike cure" „prave cure". [9] [1]
  12. Sitna planinska marva „buđa” [...]kasnije je zamenjena podolskim govečetom, poznatim u narodu pod nazivom „mađarsko”. Krupnije je od planinskog, boje je belo-sive do zelenih nijansi, otporno je i izdržljivo te je najviše služilo za rad u zemljoradnji. [2] [1]
  13. Segedinske ili madžarske papuče pravljene su od kože u boji, somota ili pliša. Vezene su zlatnim koncem ili su „štikovane”. Imale su visoku petu. [10] Vršac [1]


Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Milivoje Milosavljević, Stočarstvo u severnom Banatu. — Rad, 12— 13, 1964, 69—101, str. 78.
  3. Bagrem beli. 1986, 146 str, str. 42.
  4. Ljiljana Nedeljkov, Pčelarska terminologija Vojvodine (rukopis doktorske disertacije).
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 111, 352.
  6. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 159.
  7. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 328.
  8. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 83.
  9. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 102, 103.
  10. Milan Milošev, Vršačke papudžije. — Rad, 6, 1957, 121—137, str. 123.

Napomene uredi