nagovješćivati
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /naɡoʋjeʃt͡ɕǐːʋati/
- Hifenacija: na‧gov‧ješ‧ći‧va‧ti
Glagol
uredinagovješćívati (ćirilica наговјешћи́вати) nesvrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola nagovješćivati
Infinitiv: nagovješćivati | Glagolski prilog sadašnji: nagovjèšćujūći | Glagolski prilog prošli: - | Glagolska imenica: nagovješćívānje | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
nagovješćujem | nagovješćuješ | nagovješćuje | nagovješćujemo | nagovješćujete | nagovješćuju | |
Budućnost |
Futur I. |
nagovješćivat ću1 nagovješćivaću |
nagovješćivat ćeš1 nagovješćivaćeš |
nagovješćivat će1 nagovješćivaće |
nagovješćivat ćemo1 nagovješćivaćemo |
nagovješćivat ćete1 nagovješćivaćete |
nagovješćivat će1 nagovješćivaće |
Futur II. |
budem nagovješćivao2 | budeš nagovješćivao2 | bude nagovješćivao2 | budemo nagovješćivali2 | budete nagovješćivali2 | budu nagovješćivali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
nagovješćivao2 sam | nagovješćivao2 si | nagovješćivao2 je | nagovješćivali2 smo | nagovješćivali2 ste | nagovješćivali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam nagovješćivao2 | bio si nagovješćivao2 | bio je nagovješćivao2 | bili smo nagovješćivali2 | bili ste nagovješćivali2 | bili su nagovješćivali2 | |
Imperfekt |
nagovješćivah | nagovješćivaše | nagovješćivaše | nagovješćivasmo | nagovješćivaste | nagovješćivahu | |
Kondicional I. |
nagovješćivao2 bih | nagovješćivao2 bi | nagovješćivao2 bi | nagovješćivali2 bismo | nagovješćivali2 biste | nagovješćivali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih nagovješćivao2 | bio bi nagovješćivao2 | bio bi nagovješćivao2 | bili bismo nagovješćivali2 | bili biste nagovješćivali2 | bili bi nagovješćivali2 | |
Imperativ |
- | nagovješćuj | - | nagovješćujmo | nagovješćujte | - | |
Glagolski pridjev radni |
nagovješćivao m. / nagovješćivala f. / nagovješćivalo n | nagovješćivali m. / nagovješćivale f. / nagovješćivala n | |||||
Glagolski pridjev trpni |
nagovješćivan m. / nagovješćivana f. / nagovješćivano n | nagovješćivani m. / nagovješćivane f. / nagovješćivana n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „nagovješćivati” u Hrvatskom jezičnom portalu