narazgovarati
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /narazɡoʋǎːrati/
- Hifenacija: na‧raz‧go‧va‧ra‧ti
Glagol
uredinarazgovárati (ćirilica наразгова́рати) svrš.
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) izviniti se, prodiskutovati, izrazgovarati se, reg. protelaliti reg., napričati se, natrabunjati se, fam. posedeti fam., porazgovarati, pretresti, pog. nalajati se pog., nabrbljati se, nadivaniti se, proćakulati reg., natrućati se, izdivaniti se, narazgovarati se, prožlabrati fam., naklafrati se, popričati, proćaskati [1]
Sinonimi:
- izviniti se, prodiskutovati, izrazgovarati se, reg. protelaliti reg., napričati se, natrabunjati se, fam. posedeti fam., porazgovarati, pretresti, pog. nalajati se pog., nabrbljati se, nadivaniti se, proćakulati reg., natrućati se, izdivaniti se, narazgovarati se, prožlabrati fam., naklafrati se, popričati, proćaskati [1]
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola narazgovarati
Infinitiv: narazgovarati | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: narazgovárāvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
narazgovaram | narazgovaraš | narazgovara | narazgovaramo | narazgovarate | narazgovaraju | |
Budućnost |
Futur I. |
narazgovarat ću1 narazgovaraću |
narazgovarat ćeš1 narazgovaraćeš |
narazgovarat će1 narazgovaraće |
narazgovarat ćemo1 narazgovaraćemo |
narazgovarat ćete1 narazgovaraćete |
narazgovarat će1 narazgovaraće |
Futur II. |
budem narazgovarao2 | budeš narazgovarao2 | bude narazgovarao2 | budemo narazgovarali2 | budete narazgovarali2 | budu narazgovarali2 | |
Prošlost |
Perfekt |
narazgovarao2 sam | narazgovarao2 si | narazgovarao2 je | narazgovarali2 smo | narazgovarali2 ste | narazgovarali2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam narazgovarao2 | bio si narazgovarao2 | bio je narazgovarao2 | bili smo narazgovarali2 | bili ste narazgovarali2 | bili su narazgovarali2 | |
Aorist |
narazgovarah | narazgovara | narazgovara | narazgovarasmo | narazgovaraste | narazgovaraše | |
Kondicional I. |
narazgovarao2 bih | narazgovarao2 bi | narazgovarao2 bi | narazgovarali2 bismo | narazgovarali2 biste | narazgovarali2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih narazgovarao2 | bio bi narazgovarao2 | bio bi narazgovarao2 | bili bismo narazgovarali2 | bili biste narazgovarali2 | bili bi narazgovarali2 | |
Imperativ |
- | narazgovaraj | - | narazgovarajmo | narazgovarajte | - | |
Glagolski pridjev radni |
narazgovarao m. / narazgovarala f. / narazgovaralo n | narazgovarali m. / narazgovarale f. / narazgovarala n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „narazgovarati” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1