Wiktionary

naručje

Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /nǎːruːt͡ʃje/
  • Hifenacija: na‧ruč‧je

Imenica uredi

nárūčje m (ćirilica на́рӯчје)


Oblici:

  1. nàrūčje [1]


Značenja:


Primeri:

  1. Svȅkrva je dȑžala mȕško déte u nàrūčju. Laćarak [1]
  2. A Božidar zato ne hoda, nisi ga mlogo držala u naruče. [2] Čenej [1]
  3. Kad kòsāc ìskosi drȕgi òtkos, ȍnda òna [rukovedalja] stȁlja drȕgo to nàrūčje, pa ȍnda vȇže. Bačinci [1]


Sinonimi:

  1. naramak [1]



Deklinacija uredi

    deklinacija imenice naručje
jednina množina
nominativ naručaj naručaji
genitiv naručaja naručaja
dativ naručaju naručajima
akuzativ naručaj naručaje
vokativ naručaju naručaji
lokativ naručaju naručajima
instrumental naručajem naručajima

Reference uredi

  • „naručje” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. ↑ Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
Izvor: https://sh.wiktionary.org/w/index.php?title=naručje&oldid=1445524