Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /obǔt͡ʃiti/
  • Hifenacija: o‧bu‧či‧ti

Glagol uredi

obùčiti (ćirilica обу̀чити) svrš.

Značenja:

  1. učenjem usvojiti neko znanje ili veštinu[1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) osposobiti, obučiti, izmuštrati, izvežbati [1]


Sinonimi:

  1. ovladati (nečim), fig. ispeći zanat fig., fam. prožvakati gradivo fam., svladati, apsorbovati fig., izr. zagrejati stolicu izr., osposobiti se, savladati (gradivo), apsolvirati fig., nabiflovati fam., nabubati fam., izučiti (nešto), steći znanje, upoznati se (s nečim), usvojiti, proraditi, upiti, izdrilovati (nekoga), uliti u glavu izr., edukovati, obučiti, podučiti izdrilovati (nekoga), uliti u glavu izr., edukovati, obučiti, podučiti [1]
  2. osposobiti, obučiti, izmuštrati, izvežbati [1]



Konjugacija uredi

Reference uredi

  • obučiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1