oduprijeti
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /odǔprijeːti/
- Hifenacija: o‧dup‧ri‧je‧ti
Glagol
urediodùprijēti (ćirilica оду̀прије̄ти) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}
.
Konjugacija
uredi Konjugacija glagola oduprijeti
Infinitiv: oduprijeti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: odùprijēvši | Glagolska imenica: - | ||||
Broj | Jednina | Množina | |||||
Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
Prezent |
oduprem | odupreš | odupre | odupremo | oduprete | odupru | |
Budućnost |
Futur I. |
oduprijet ću1 oduprijeću |
oduprijet ćeš1 oduprijećeš |
oduprijet će1 oduprijeće |
oduprijet ćemo1 oduprijećemo |
oduprijet ćete1 oduprijećete |
oduprijet će1 oduprijeće |
Futur II. |
budem odupro2 | budeš odupro2 | bude odupro2 | budemo oduprli2 | budete oduprli2 | budu oduprli2 | |
Prošlost |
Perfekt |
odupro2 sam | odupro2 si | odupro2 je | oduprli2 smo | oduprli2 ste | oduprli2 su |
Pluskvamperfekt |
bio sam odupro2 | bio si odupro2 | bio je odupro2 | bili smo oduprli2 | bili ste oduprli2 | bili su oduprli2 | |
Aorist |
oduprijeh | oduprije | oduprije | oduprijesmo | oduprijeste | odupriješe | |
Kondicional I. |
odupro2 bih | odupro2 bi | odupro2 bi | oduprli2 bismo | oduprli2 biste | oduprli2 bi | |
Kondicional II. |
bio bih odupro2 | bio bi odupro2 | bio bi odupro2 | bili bismo oduprli2 | bili biste oduprli2 | bili bi oduprli2 | |
Imperativ |
- | odupri | - | oduprimo | oduprite | - | |
Glagolski pridjev radni |
odupro m. / oduprla f. / oduprlo n | oduprli m. / oduprle f. / oduprla n | |||||
1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. |
Reference
uredi- „oduprijeti” u Hrvatskom jezičnom portalu