opunomoćenik
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /opunomot͡ɕěniːk/
- Hifenacija: o‧pu‧no‧mo‧će‧nik
Imenica uredi
opunomoćènīk m (ćirilica опуномоћѐнӣк)
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Deklinacija uredi
deklinacija imenice opunomoćenik
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | opunomoćenik | opunomoćenici |
| genitiv | opunomoćenika | opunomoćenika |
| dativ | opunomoćeniku | opunomoćenicima |
| akuzativ | opunomoćenika | opunomoćenike |
| vokativ | opunomoćeniče | opunomoćenici |
| lokativ | opunomoćeniku | opunomoćenicima |
| instrumental | opunomoćenikom | opunomoćenicima |
Reference uredi
- „opunomoćenik” u Hrvatskom jezičnom portalu