ovjeroviti

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /oʋjerǒʋiti/
• Hifenacija: o‧vje‧ro‧vi‧ti

Glagol

ovjeròviti (ćirilica овјеро̀вити) svrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola ovjeroviti

Infinitiv: ovjeroviti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: ovjeròvīvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		ovjerovim	ovjeroviš	ovjerovi	ovjerovimo	ovjerovite	ovjerove
Budućnost	Futur I.	ovjerovit ću1 ovjeroviću	ovjerovit ćeš1 ovjerovićeš	ovjerovit će1 ovjeroviće	ovjerovit ćemo1 ovjerovićemo	ovjerovit ćete1 ovjerovićete	ovjerovit će1 ovjeroviće
	Futur II.	budem ovjerovio2	budeš ovjerovio2	bude ovjerovio2	budemo ovjerovili2	budete ovjerovili2	budu ovjerovili2
Prošlost	Perfekt	ovjerovio2 sam	ovjerovio2 si	ovjerovio2 je	ovjerovili2 smo	ovjerovili2 ste	ovjerovili2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam ovjerovio2	bio si ovjerovio2	bio je ovjerovio2	bili smo ovjerovili2	bili ste ovjerovili2	bili su ovjerovili2
	Aorist	ovjerovih	ovjerovi	ovjerovi	ovjerovismo	ovjeroviste	ovjeroviše
Kondicional I.		ovjerovio2 bih	ovjerovio2 bi	ovjerovio2 bi	ovjerovili2 bismo	ovjerovili2 biste	ovjerovili2 bi
Kondicional II.		bio bih ovjerovio2	bio bi ovjerovio2	bio bi ovjerovio2	bili bismo ovjerovili2	bili biste ovjerovili2	bili bi ovjerovili2
Imperativ		-	ovjerovi	-	ovjerovimo	ovjerovite	-
Glagolski pridjev radni		ovjerovio m. / ovjerovila f. / ovjerovilo n			ovjerovili m. / ovjerovile f. / ovjerovila n
Glagolski pridjev trpni		ovjerovljen m. / ovjerovljena f. / ovjerovljeno n			ovjerovljeni m. / ovjerovljene f. / ovjerovljena n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „ovjeroviti” u Hrvatskom jezičnom portalu