pješačiti

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /pjeʃǎːt͡ʃiti/
• Hifenacija: pje‧ša‧či‧ti

Glagol

pješáčiti (ćirilica пјеша́чити) nesvrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola pješačiti

Infinitiv: pješačiti		Glagolski prilog sadašnji: pješáčēći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: pješáčēnje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		pješačim	pješačiš	pješači	pješačimo	pješačite	pješače
Budućnost	Futur I.	pješačit ću1 pješačiću	pješačit ćeš1 pješačićeš	pješačit će1 pješačiće	pješačit ćemo1 pješačićemo	pješačit ćete1 pješačićete	pješačit će1 pješačiće
	Futur II.	budem pješačio2	budeš pješačio2	bude pješačio2	budemo pješačili2	budete pješačili2	budu pješačili2
Prošlost	Perfekt	pješačio2 sam	pješačio2 si	pješačio2 je	pješačili2 smo	pješačili2 ste	pješačili2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam pješačio2	bio si pješačio2	bio je pješačio2	bili smo pješačili2	bili ste pješačili2	bili su pješačili2
	Imperfekt	pješačah	pješačaše	pješačaše	pješačasmo	pješačaste	pješačahu
Kondicional I.		pješačio2 bih	pješačio2 bi	pješačio2 bi	pješačili2 bismo	pješačili2 biste	pješačili2 bi
Kondicional II.		bio bih pješačio2	bio bi pješačio2	bio bi pješačio2	bili bismo pješačili2	bili biste pješačili2	bili bi pješačili2
Imperativ		-	pješači	-	pješačimo	pješačite	-
Glagolski pridjev radni		pješačio m. / pješačila f. / pješačilo n			pješačili m. / pješačile f. / pješačila n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „pješačiti” u Hrvatskom jezičnom portalu