posvjedočiti
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /posʋjedǒt͡ʃiti/
- Hifenacija: po‧svje‧do‧či‧ti
Glagol uredi
posvjedòčiti (ćirilica посвједо̀чити) svrš.
- Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon
{{nedostaje-definicija}}.
Konjugacija uredi
Konjugacija glagola posvjedočiti
| Infinitiv: posvjedočiti | Glagolski prilog sadašnji: - | Glagolski prilog prošli: posvjedòčīvši | Glagolska imenica: - | ||||
| Broj | Jednina | Množina | |||||
| Osoba | 1. | 2. | 3. | 1. | 2. | 3. | |
| Glagolski oblici | ja |
ti |
on / ona / ono |
mi |
vi |
oni / one / ona | |
| Prezent |
posvjedočim | posvjedočiš | posvjedoči | posvjedočimo | posvjedočite | posvjedoče | |
| Budućnost |
Futur I. |
posvjedočit ću1 posvjedočiću |
posvjedočit ćeš1 posvjedočićeš |
posvjedočit će1 posvjedočiće |
posvjedočit ćemo1 posvjedočićemo |
posvjedočit ćete1 posvjedočićete |
posvjedočit će1 posvjedočiće |
| Futur II. |
budem posvjedočio2 | budeš posvjedočio2 | bude posvjedočio2 | budemo posvjedočili2 | budete posvjedočili2 | budu posvjedočili2 | |
| Prošlost |
Perfekt |
posvjedočio2 sam | posvjedočio2 si | posvjedočio2 je | posvjedočili2 smo | posvjedočili2 ste | posvjedočili2 su |
| Pluskvamperfekt |
bio sam posvjedočio2 | bio si posvjedočio2 | bio je posvjedočio2 | bili smo posvjedočili2 | bili ste posvjedočili2 | bili su posvjedočili2 | |
| Aorist |
posvjedočih | posvjedoči | posvjedoči | posvjedočismo | posvjedočiste | posvjedočiše | |
| Kondicional I. |
posvjedočio2 bih | posvjedočio2 bi | posvjedočio2 bi | posvjedočili2 bismo | posvjedočili2 biste | posvjedočili2 bi | |
| Kondicional II. |
bio bih posvjedočio2 | bio bi posvjedočio2 | bio bi posvjedočio2 | bili bismo posvjedočili2 | bili biste posvjedočili2 | bili bi posvjedočili2 | |
| Imperativ |
- | posvjedoči | - | posvjedočimo | posvjedočite | - | |
| Glagolski pridjev radni |
posvjedočio m. / posvjedočila f. / posvjedočilo n | posvjedočili m. / posvjedočile f. / posvjedočila n | |||||
| Glagolski pridjev trpni |
posvjedočen m. / posvjedočena f. / posvjedočeno n | posvjedočeni m. / posvjedočene f. / posvjedočena n | |||||
| 1 Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2 Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola. | |||||||
Reference uredi
- „posvjedočiti” u Hrvatskom jezičnom portalu