priopćiti

Srpskohrvatski

Izgovor

• IPA: /priǒpt͡ɕiti/
• Hifenacija: pri‧o‧pći‧ti

Glagol

priòpćiti (ćirilica прио̀пћити) svrš.

1. Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija

Konjugacija glagola priopćiti

Infinitiv: priopćiti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: priòpćīvši		Glagolska imenica: priopćénje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		priopćim	priopćiš	priopći	priopćimo	priopćite	priopće
Budućnost	Futur I.	priopćit ću1 priopćiću	priopćit ćeš1 priopćićeš	priopćit će1 priopćiće	priopćit ćemo1 priopćićemo	priopćit ćete1 priopćićete	priopćit će1 priopćiće
	Futur II.	budem priopćio2	budeš priopćio2	bude priopćio2	budemo priopćili2	budete priopćili2	budu priopćili2
Prošlost	Perfekt	priopćio2 sam	priopćio2 si	priopćio2 je	priopćili2 smo	priopćili2 ste	priopćili2 su
	Pluskvamperfekt	bio sam priopćio2	bio si priopćio2	bio je priopćio2	bili smo priopćili2	bili ste priopćili2	bili su priopćili2
	Aorist	priopćih	priopći	priopći	priopćismo	priopćiste	priopćiše
Kondicional I.		priopćio2 bih	priopćio2 bi	priopćio2 bi	priopćili2 bismo	priopćili2 biste	priopćili2 bi
Kondicional II.		bio bih priopćio2	bio bi priopćio2	bio bi priopćio2	bili bismo priopćili2	bili biste priopćili2	bili bi priopćili2
Imperativ		-	priopći	-	priopćimo	priopćite	-
Glagolski pridjev radni		priopćio m. / priopćila f. / priopćilo n			priopćili m. / priopćile f. / priopćila n
Glagolski pridjev trpni		priopćen m. / priopćena f. / priopćeno n			priopćeni m. / priopćene f. / priopćena n
1   Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. 2   Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.

Reference

• „priopćiti” u Hrvatskom jezičnom portalu