Srpskohrvatski uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /pûʃiti/
  • Hifenacija: pu‧ši‧ti

Glagol uredi

pȕšiti (ćirilica пу̏шити) nesvrš.

Šablon:prel Šablon:neprel

Značenja:

  1. Uvlačiti u sebe i ispuštati kroz usta dim duvana. [1]
  2. Ispušatati paru, isparavati se. [1]


Primeri:

  1. I nòćom sam pȕšio. [2] Novi Kneževac [1]
  2. Ne pȉje píće, ne pȕši, mȏra da pȉje lékove. [1]
  3. Duvandžȉja sam bȉo, pȕšio sam. [3] [4] Izbište Gospođinci Šajkaš Begeč Mokrin Padej Novo Miloševo Itebej Melenci Žitište [1]
  4. Ni mòji sȉnovi nè pušu. Đala [1]
  5. Mȇso se pȗši. Lovra [1]


Izvedene reči:

  1. pȕšenje [1]


Sinonimi:

  1. čuriti [1]
  2. dimiti [1]


Izrazi:

  1. ˜ ko amidža ("pušiti kao odrastao čovek"; "Vȉdi ònōg bàlavog, pȕši ko nȅki àmidža"). Futog [1]
  2. Puši mi se glava ("biti na velikoj muci, ne znati šte pre započeti"). Sombor [1]



Konjugacija uredi

Reference uredi

  • pušiti” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 267.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 86, 113, 150, 326.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 15, 18.