punomoć
Srpskohrvatski
urediIzgovor
uredi- IPA: /pûnomoːt͡ɕ/
- Hifenacija: pu‧no‧moć
Imenica
uredipȕnomōć f (ćirilica пу̏номо̄ћ)
Značenja:
- (značenje izvedeno preko sinonima) akreditivno pismo, nalog, arh. vjerodajnica arh., mandat, punomoć [1]
Sinonimi:
Deklinacija
uredi deklinacija imenice punomoć
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | punomoć | punomoći |
| genitiv | punomoći | punomoći |
| dativ | punomoći | punomoćima |
| akuzativ | punomoć | punomoći |
| vokativ | punomoći | punomoći |
| lokativ | punomoći | punomoćima |
| instrumental | punomoću / punomoći | punomoćima |
Reference
uredi- „punomoć” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1