rudjeti

Srpskohrvatski

rúdjeti (ćirilica ру́дјети) nesvrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola rudjeti

Infinitiv: rudjeti		Glagolski prilog sadašnji: rúdēći		Glagolski prilog prošli: -		Glagolska imenica: rúđēnje
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		rudim	rudiš	rudi	rudimo	rudite	rude
Budućnost	Futur I.	rudjet ću¹ rudjeću	rudjet ćeš¹ rudjećeš	rudjet će¹ rudjeće	rudjet ćemo¹ rudjećemo	rudjet ćete¹ rudjećete	rudjet će¹ rudjeće
Budućnost	Futur II.	budem rudio²	budeš rudio²	bude rudio²	budemo rudjeli²	budete rudjeli²	budu rudjeli²
Prošlost	Perfekt	rudio² sam	rudio² si	rudio² je	rudjeli² smo	rudjeli² ste	rudjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam rudio²	bio si rudio²	bio je rudio²	bili smo rudjeli²	bili ste rudjeli²	bili su rudjeli²
	Imperfekt	ruđah	ruđaše	ruđaše	ruđasmo	ruđaste	ruđahu
Kondicional I.		rudio² bih	rudio² bi	rudio² bi	rudjeli² bismo	rudjeli² biste	rudjeli² bi
Kondicional II.		bio bih rudio²	bio bi rudio²	bio bi rudio²	bili bismo rudjeli²	bili biste rudjeli²	bili bi rudjeli²
Imperativ		-	rudi	-	rudimo	rudite	-
Glagolski pridjev radni		rudio m. / rudjela f. / rudjelo n			rudjeli m. / rudjele f. / rudjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.