Srpskohrvatski uredi

Etimologija 1 uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /sîːn/
  • Hifenacija: sin

Imenica uredi

sȋn m (ćirilica си̑н)



Značenja:

  1. Osoba muškog pola u odnosu na svoje roditelje. [1]
  2. Sin koji liči na majku. Vršac[1]
  3. Osoba muškog ili ženskog roda kojoj se prijateljski i intimno obraća starija osoba. [1]
  4. Sin božji. [1]


Primeri:

  1. Ȅ, kad mi nàrāsto sȋn i kad je bȉo već mòmak, prodámo svȕ lȍšu [zemlju] i kȗpimo dòbru. Deronje [1]
  2. Òstala je sa trȍje sinóva. [2] [3] [4] [5] [6] [7] Tomaševac Bačinci Šimanovci Sremska Mitrovica Martonoš Gospođinci Begeč Novi Sad Novo Miloševo Bašaid Kumane Melenci Aradac Zrenjanin Veliki Gaj Sefkerin Vršac Izbište Vračev Gaj Batanja Deska [1]
  3. Ȍnda mi [j]e ȕmrla žèna pa je dòšo sȋn kod mène i snȃ, pa sȁd žívim kòd njī. Novi Bečej [1]
  4. Pȍsle gȍdin dána sȋnovog venčánja, ròdio se sȋn mu. Novi Sad [1]
  5. Nȉkad jȁ njoj nísam kázla: štȍ se, sȋne, ne ùdaš? Štȁ jȁ mȃrim. Bačko Petrovo Selo Vršac [1]
  6. Ȍndak bȃca óraje i prèkrsti òca, sȋna, dùha — ámin. Tomaševac [1]


Izvedene reči:

  1. sȋnov [1]
  2. sinóvlji [1]


Izrazi:

  1. kàki òtac tàki ˜, kàkva mȁti tàka ćȋ ("muško dete ima osobine oca a žensko majke"). Vršac [1]
  2. ˜ ga mȁterin ("blaga psovka"). Novo Miloševo [1]
  3. Kákav ótac, tákav ˜ Vršac [1]
  4. od óca nasȋna ("s generacije na generaciju"). Vršac [1]
  5. Dok se otac rodisin po kući hodi ("kada se u peći pre hleba peku pogačice"). Novo Miloševo [1]



Deklinacija uredi

Etimologija 2 uredi

Izgovor uredi

  • IPA: /sîn/
  • Hifenacija: sin

Imenica uredi

sȉn m (ćirilica си̏н)



Značenja:

  1. Osoba muškog pola u odnosu na svoje roditelje. [1]
  2. Sin koji liči na majku. Vršac[1]
  3. Osoba muškog ili ženskog roda kojoj se prijateljski i intimno obraća starija osoba. [1]
  4. Sin božji. [1]


Primeri:

  1. Ȅ, kad mi nàrāsto sȋn i kad je bȉo već mòmak, prodámo svȕ lȍšu [zemlju] i kȗpimo dòbru. Deronje [1]
  2. Òstala je sa trȍje sinóva. [2] [3] [4] [5] [6] [7] Tomaševac Bačinci Šimanovci Sremska Mitrovica Martonoš Gospođinci Begeč Novi Sad Novo Miloševo Bašaid Kumane Melenci Aradac Zrenjanin Veliki Gaj Sefkerin Vršac Izbište Vračev Gaj Batanja Deska [1]
  3. Ȍnda mi [j]e ȕmrla žèna pa je dòšo sȋn kod mène i snȃ, pa sȁd žívim kòd njī. Novi Bečej [1]
  4. Pȍsle gȍdin dána sȋnovog venčánja, ròdio se sȋn mu. Novi Sad [1]
  5. Nȉkad jȁ njoj nísam kázla: štȍ se, sȋne, ne ùdaš? Štȁ jȁ mȃrim. Bačko Petrovo Selo Vršac [1]
  6. Ȍndak bȃca óraje i prèkrsti òca, sȋna, dùha — ámin. Tomaševac [1]


Izvedene reči:

  1. sȋnov [1]
  2. sinóvlji [1]


Izrazi:

  1. kàki òtac tàki ˜, kàkva mȁti tàka ćȋ ("muško dete ima osobine oca a žensko majke"). Vršac [1]
  2. ˜ ga mȁterin ("blaga psovka"). Novo Miloševo [1]
  3. Kákav ótac, tákav ˜ Vršac [1]
  4. od óca nasȋna ("s generacije na generaciju"). Vršac [1]
  5. Dok se otac rodisin po kući hodi ("kada se u peći pre hleba peku pogačice"). Novo Miloševo [1]



Deklinacija uredi

Reference uredi

  • sin” u Hrvatskom jezičnom portalu
  • sin” u Hrvatskom jezičnom portalu
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 15.
  3. 3,0 3,1 Sofija Rakić-Miloradović, Izveštaj o dijalektološkom istr. živanju govora Batanje. — ESM, 3, 2001, 43—51, str. 46.
  4. 4,0 4,1 Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 30, 31, 165.
  5. 5,0 5,1 Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 53, 59.
  6. 6,0 6,1 Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 124, 126, 131, 133, 150.
  7. 7,0 7,1 Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 142, 146.