snalažljivac
Srpskohrvatski uredi
Izgovor uredi
- IPA: /snalǎʒʎiʋat͡s/
- Hifenacija: sna‧laž‧lji‧vac
Imenica uredi
snalàžljivac m (ćirilica снала̀жљивац)
Značenja:
- * (osoba koja se bavi diplomatijom kao strukom), doviljiv čovek koji u ophođenju s drugima sprovodi svoje namere [1]
Sinonimi:
- dovitljivac, kombinator, taktičar, fig. vidra fig., žarg. dobar igrač žarg., plivač žarg., ambasador suž., konzul suž., ataše suž., kombinator, taktičar fig. kombinator, taktičar fig. [1]
Asocijacije:
Deklinacija uredi
deklinacija imenice snalažljivac
| jednina | množina | |
|---|---|---|
| nominativ | snalažljivac | snalažljivci |
| genitiv | snalažljivca | snalažljivaca |
| dativ | snalažljivcu | snalažljivcima |
| akuzativ | snalažljivca | snalažljivce |
| vokativ | snalažljivče | snalažljivci |
| lokativ | snalažljivcu | snalažljivcima |
| instrumental | snalažljivcem | snalažljivcima |
Reference uredi
- „snalažljivac” u Hrvatskom jezičnom portalu
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1