strpjeti

Srpskohrvatski

stŕpjeti (ćirilica стр́пјети) svrš.

Ovoj r(ij)eči nedostaje definicija. Pomozite i dodajte definiciju, te potom uklonite šablon {{nedostaje-definicija}}.

Konjugacija glagola strpjeti

Infinitiv: strpjeti		Glagolski prilog sadašnji: -		Glagolski prilog prošli: -īvši		Glagolska imenica: -
Broj		Jednina			Množina
Osoba		1.	2.	3.	1.	2.	3.
Glagolski oblici		ja	ti	on / ona / ono	mi	vi	oni / one / ona
Prezent		strpim	strpiš	strpi	strpimo	strpite	strpe
Budućnost	Futur I.	strpjet ću¹ strpjeću	strpjet ćeš¹ strpjećeš	strpjet će¹ strpjeće	strpjet ćemo¹ strpjećemo	strpjet ćete¹ strpjećete	strpjet će¹ strpjeće
Budućnost	Futur II.	budem strpio²	budeš strpio²	bude strpio²	budemo strpjeli²	budete strpjeli²	budu strpjeli²
Prošlost	Perfekt	strpio² sam	strpio² si	strpio² je	strpjeli² smo	strpjeli² ste	strpjeli² su
	Pluskvamperfekt	bio sam strpio²	bio si strpio²	bio je strpio²	bili smo strpjeli²	bili ste strpjeli²	bili su strpjeli²
	Aorist	strpjeh	strpje	strpje	strpjesmo	strpjeste	strpješe
Kondicional I.		strpio² bih	strpio² bi	strpio² bi	strpjeli² bismo	strpjeli² biste	strpjeli² bi
Kondicional II.		bio bih strpio²	bio bi strpio²	bio bi strpio²	bili bismo strpjeli²	bili biste strpjeli²	bili bi strpjeli²
Imperativ		-	strpi	-	strpimo	strpite	-
Glagolski pridjev radni		strpio m. / strpjela f. / strpjelo n			strpjeli m. / strpjele f. / strpjela n
¹ Standardni hrvatski zapis; ostali veži klitiku na infinitivnu osnovu. ² Za muški rod; u slučaju vršitelja radnje ženskog ili srednjeg roda koristi se ženski odnosno srednji rod glagolskog pridjeva radnog i pomoćnog glagola.